Salonsku komediju 'Idealan muž' Aleksandar Popovski pretvorio je u stiliziranu studiju moralne ambivalentnosti, smještajući Wildeove likove u sivi, bezlični vakuum cinizma. Ipak, rastačući osjetljivi balans između britke satire i melodrame, u finalu je izgubio unutarnju logiku izvornika, ostavljajući publiku pred vizualno snažnim, ali motivacijski nejasnim i dramaturški nedosljednim završetkom