Rijetko je koja autorska kreacija u suvremenoj hrvatskoj kulturi uspjela tako munjevito i bezrezervno nadrasti vlastiti format kao što je to pošlo za rukom bračnom paru iz pera Tisje Kljaković Braić. Oni – bezimeni, ogoljeni do potkošulje, mudanti i vječne čangrizavosti – odavno su prestali biti tek dalmatinska minijatura. U vremenu hiperstiliziranih virtualnih života jednostavna linija tušem vratila nas je svakodnevici u kojoj ljubav nije patetična poema, već kompromis oko zatvaranja prozora, skuhane juhe i prešućene psovke
